utorak, 8. siječnja 2019.

Ruski pedijatar upozorava: Zbog ovih roditeljskih grešaka – djecu “hvataju” prehlade i virusi!

Poznati ruski pedijatar daje savjet roditeljima kako na pravi način zaštiti djecu od naleta virusa i prehlada.
Sezona prehlada i virusnih infekcija je u jeku i na pomolu je onaj period kad su mnoga djeca sedam dana u vrtiću pa 2 tjedna kod kuće i tako u krug.

Naši pedijatri savjetuju slične mjere i manje-više znamo što bi trebalo, a što ne, iako se toga manje-više ne pridržavamo.

Kao prvo i osnovno radi zaštite od virusnih infekcija, ruski doktor Jevgenij Komarovski navodi boravak na otvorenom i izbjegavanje gužve.

“Koncentracija virusa pod vedrim nebom je tisućama puta manja nego u bilo kom zatvorenom prostoru, bio to stan, učionica, autobus“, kaže on.



Zato bi trebali dva puta razmisliti prije nego što povedemo djecu bilo kuda, a da to nije vani. Tužan je prizor vojska djece na pokretnim stepenicama kakvog trgovačkog centra, gdje hrle u igraonicu ‘pošto je vani hladno’.

Tužno je i što ćete od djeteta koje ide u vrtić često čuti: ‘Danas nismo bili vani.’

‘Zašto?’

‘Paaaa, hladno je.’

Sigurno je da odgajatelji znaju koliko je važan boravak vani i nadam se da je sve bliži trenutak kada će boravak vani uistinu postati obavezan i kada će ući u rubriku ‘maltretiranje djeteta’ ili bar prestati važiti kao argument – objašnjenje da je dijete “lijepo obučeno pa ne može vani”.

5 konkretnih savjeta čuvenog ruskog pedijatra
Ako neko u neposrednoj okolini kiše, kašlje, šmrca – držite odstojanje.

Pranje ruku i provjetravanje prostorija ne treba posebno naglašavati. I vrapci znaju da čestice virusa opstaju satima i danima u zagušljivom, toplom i ustajalom zraku, a praktično istog trena umiru na čistom, prohladnom, vlažnom i svježem zraku.

Dr Komarovski navodi optimalne vrijednosti zraka za prostorije u kojima se boravi: temperatura 16 do 22°C, relativna vlažnost zraka – 40 do 70%.

„Držite se ovih granica“, kaže on, “Ako vam je hladno, obucite se! Ne pretopljavajte se! Održavajte vlagu u prostoriji. Provjetravajte!”

Stavite rukavice kad morate dohvatiti nešto na javnim mjestima (posebna pažnja na kvake i držače u gradskom prijevozu).

Vlažite sluzokožu dišnih puteva. Koristite kapi ili aerosoli na bazi slanih rastvora. Što je više ljudi u okolini, to više kapi u nos, ali onih na bazi slanih rastvora i aerosoli. Ispirite usta običnom vodom. Slani rastvor napravite sami: 1 žličica soli na 1 litru provrele vode.

Evo još nekoliko doktorovih zapažanja i preporuka:

Kod nas se posljednjih godina sve češće nose maske (odbijam zamisliti djecu pod maskama kako čilo trčkaraju u trgovačkom centru!). Maska, međutim, ne spašava zdravu osobu i nema razloga da je nosi onaj tko je zdrav, rekao je dr. Komarovski i dodao:

„Masku nosi oboljeli i na taj način se umanjuje njegova zaraznost. Ne postoje medikamenti koji smanjuju vjerojatnost obolijevanja od virusne infekcije. Vjerojatnost obolijevanja umanjuje zdrava prehrana, aktivan način života, dovoljno sna, osmijeh i vedro raspoloženje”.

atma.hr

subota, 22. rujna 2018.

Kako spriječiti da škola ne izludi dijete (i vas)

Domaći ne treba raditi s djetetom, školsku torbu mu ne treba spremati, je li nešto zaboravilo – nije vaš problem
Mihail Labkovski, popularni ruski psiholog, poručuje roditeljima kako odabrati školu, treba li raspravljati s učiteljima i u kojem trenutku dijete stvarno treba ostaviti na miru.





Savjet br. 1

Prije škole djecu ne treba ničim opterećivati. Nikakav šah, strani jezici i intelektualni razvoj. Do 6-7 godina mozak djeteta fiziološki nije spreman primati veliki opseg informacija. Vi ćete izgubiti novac, a dijete – djetinjstvo.

Savjet br. 2

Nemojte za prvaša tražiti “jaku školu”. U nižim razredima za dijete je najvažnije postići psihološki komfor. Zato odaberite normalnu školu, blizu kuće. Dijete neće trošiti vrijeme i snagu na odlazak i povratak, i lakše će mu biti graditi odnose s poznanicima iz razreda ako žive u susjedstvu.

Savjet br. 3

Prva učiteljica ne treba biti “stroga” nego dobra. Trebate adekvatnu učiteljica koja voli djecu i radi u školi jer voli taj posao. Zato otiđite u proljeće u obližnju školu i raspitajte se kod roditelja djece četvrtog razreda.



Savjet br. 4

Škola je odgovornost vašeg djeteta, a ne vaša. Možete uzeti odmor prva dva tjedna na početku prvog razreda, a onda se dogovorite s djetetom: “Mene tvoja škola ne uznemirava, a ja neću uznemiravati tebe.”

Savjet br. 5

Prestanite zapitkivati što je bilo na svakom satu i pretjerano reagirati na ocjene. Ako dijete želi razgovarati o školi, razgovarajte; ako ne želi – ne treba mu kliještima izvlačiti riječi iz usta.

Savjet br. 6

Domaći ne treba raditi s djetetom, školsku torbu mu ne treba spremati, je li nešto zaboravilo, ne trebate vi o tome voditi računa. Ako vi sve radite umjesto njega, to u budućnosti neće biti mali problem.





Savjet br. 7

Naravno da svom djetetu možete pomoći. Principijelno pitanje u tome jest tko je prvi počeo. To treba biti dijete. Ono treba pitati:”Mama, ja ovo ne razumijem?”. A ne da vi malo-malo pa prilazite i pitate je li sve u redu. Ako dijete ne pita ništa, znači da je sve u redu.

Savjet br. 8

Ako učitelj nije dobar za vaše dijete, problem se mora rješavati. Probajte prvo razgovarati s učiteljem, zatim s direktorom, ako nema koristi – idite dalje. Možete dijete prebaciti u drugi razred pa čak i školu. Ni u kom slučaju dijete ne treba ostavljati u stanju dugog konstantnog stresa.

Savjet br. 9

Pubertet je najteži period u životu vašeg djeteta. Počinje između 12. i 14. i traje do 15-16. godine. To je vrijeme složenih psihičkih i fizičkih promjena, otuda hormonalni disbalans, psihološki problemi, umor. Uz to, upravo u to doba djeca polažu prijemne ispite. Dijete može lošije učiti, od odlikaša postati “trojkaš”. Moj savjet glasi: ako ne želite konflikte i teže probleme – ostavite dijete na miru. Vaš zadatak je da to vrijeme prođe što mirnije i što brže dok se kaos ne završi.



Savjet br. 10

Ne treba dolaziti u otvoren konflikt sa školom – vrlo vjerojatno ćete izgubiti bitku. Kada vas pozovu na razgovor i budu pričali o jakoj školi, složenom programu i potrebi da se pozabavite djetetom – ne suprotstavljajte se. Složite se. I nastavite raditi po svome.

Savjet br. 11

Nije neophodno razvijati djetetove talente ako to dijete ne želi. Talent treba pružati radost, a ne se iskorištavati. Ne treba se naprezati, tražiti pedagoge ne bi li netko dao odgovor na pitanje “što čuči u njemu?” Najčešće ne čuči ništa posebno i u tome nema ničeg tragičnog.

Savjet br. 12

Najvažnije je da naučite svoje dijete prihvaćati ne očekujući od njega ništa. Nije važno kako uči, volite ga onakvo kakvo jest i što god da radi. Da, kad bude imao 15, bit će teže nego kad mu je bilo pet. Dijete ne treba u vama izazivati odbijanje. Ali kako bi bilo tako, trebate prvo voljeti sebe.

detinjarije.com

nedjelja, 18. lipnja 2017.

ponedjeljak, 13. ožujka 2017.

Mozes ga nauciti da leti...

"Mozes ga nauciti da leti, ali on ce letjeti svoj let. Mozes ga nauciti da sanja, ali on nece sanjati tvoj san. Mozes ga nauciti da zivi,
ali on ce zivjeti svoj zivot. Ali, u svakom letu, u svakom snu i svakom zivotu ostace klica onoga cemu si ga poducavao."


četvrtak, 20. listopada 2016.

Karijes kod djece

Mnogo je uvjerenih roditelja kako o karijesu kod djeteta ne treba razmišljati do barem prve godine života, ako ne i kasnije. Istraživanja su pokazala da je to pogrešan način razmišljanja i da je karijes djece nešto o čemu treba voditi računa i prije nego što su se nadali.

karijes kod djece


U ustima tek rođene bebe tvrdi se kako ne postoje bakterije i to je točna tvrdnja, a do njih dolazi kasnije. Razvojem bakterija dolazi do problema poznatih kao karijes jer dijete s vremenom pored mlijeka počinje jesti i drugu hranu, a pojavom prvih zubića rizik od izbivanja karijesa bude još veći.

Kao jedan od razloga je i dugotrajno hranjenje djeteta mlijekom na bočicu zbog čega nastaje karijes bočice. O čemu se radi? Mlijeko se počinje razgrađivati već u ustima, a što pogoduje bakterijama koje se tamo već nalaze.

Stomatolozi savjetuju čišćenje zubića na početku njihovog izbijanja. To je obično oko četvrtog mjeseca života, a kako ne bi šokirali tako malo dijete, na početku je dovoljno obrisati usnu šupljinu uz pomoć gaze.

Nakon osmog mjeseca života kada dijete ima već nekoliko zubića možete ga početi navikavati na dentalnu higijenu, tako što ćete mu svaku večer prije spavanja oprati zube uz pomoć male četkice prilagođenje njihovoj dobi. Ako niste sigurni za savjet uvijek možete upitati ljekarnika ili stomatologa.

Kako bi se pobrinuli da će dijete imati zdrave zube, već nakon navršene prve godine života svaku večer prije spavanja možete uvesti rutinu pranja zuba uz pomoć paste za zube koju mogu slobodno progutati.

Preporučuje se svaku večer prije spavanja i nakon obroka pranje zubića s kojim će dijete polako prihvatiti rutinu, a kasnije i naučiti kako pravilno oprati zube.

Razvoju karijesa kod djece doprinosi unos jednostavnih šećera te ugljikohidrata. Budući da je na mliječnim zubima tanja caklina oni se brže kvare, pa nakon što bakterije dopru do živca izazivaju bolne reakcije ili zubobolju. Starija djeca mogu reći kada ih boli zub, a nakon toga roditelji trebaju što prije reagirati i odvesti dijete na pregled.

Stomatolozi su mišljenja kako bi dijete prvi pregled trebalo imati već nakon što je napunilo godinu dana života.

Dok neki roditelji smatraju kako je to prerano, a pogotovo ako im je dijete dobilo tek prvi zubić, postoje roditelji koji dijete već s 12 ili 14 mjeseci vode na pregled kod stomatologa kako bi se moglo polako naviknuti na zubara i kako bi se izbjegli budući strahovi zbog posjete stomatologu.

Kada ćete prvi put krenuti zubaru ovisi o vama, ali važno je dotada pobrinuti se da djetetovi zubići budu zdravi.

http://www.savjetnica.com/karijes-kod-djece/

četvrtak, 8. rujna 2016.

8 nacina da ne odgojite previse razmazeno dijete

Svi zelimo odgojiti sretno dijete, koje ce biti potpuno funkcionalna osoba kad odraste. Istina je da svi pravimo greske i svi imamo svoje dileme.

Iako beskrajno volimo svoju djecu ponekad ih moramo pustiti da se ozlijede, da osjete posljedice svojih postupaka i da iskuse neuspjeh.

Kao roditelj u konačnici ćete biti tu da im pomognete kada im to zbilja bude potrebno.




Ukoliko želite da vaša djeca budu spremna za stvarni svijet, kada dođe njihovo vrijeme da napuste gnijezdo:

1. Ograničite im uživanje

Da, djetinjstvo je najbezbrižniji period u životu osobe, ali to ne znači da baš sve mora biti zabava i igra. Ograničite vrijeme koje će provoditi na računaru, telefonu ili video igrama, tako da vaša djeca ne gube stalno vrijeme koje mogu bolje iskoristiti u svojim životima.

Ne kažem da djeca trebaju obavljati teške poslove, ali svakako trebaju imati obaveze koje će odraditi prije nego što navečer zarone u svijet „Minecrafta“. Dajte im odgovarajuće zadatke u skladu s njihovim godinama i pobrinite se da završe domaću zadaću prije nego što im dopustite da se zabavljaju.

2. Nemojte ih tetošiti i pokrivati

Radio sam u školi i vidio sam kako se mnogi roditelji žale na učitelje nakon što im dijete dođe kući s negativnom ocjenom. Udarna vijest: Nije kriv učitelj! Umjesto da djetetu držite stranu kada je riječ o njihovoj odgovornosti, pokušajte shvatiti što bi ono moglo raditi bolje (i što bi vi mogli raditi bolje).

Nitko nije savršen i to je u redu. No, ako se ponašate kao da je vaše dijete Božji dar svijetu, pripremate ih za istinski neuspjeh kasnije u životu.

3. Natjerajte ih da budu iskreni u vezi svojih nedostataka

Roditelji trebaju naučiti svoju djecu da preuzmu odgovornost kada se kolebaju, ali to ne znači da samo trebaju prihvatiti neuspjeh. Previše djece misli “Ja nisam osoba za matematiku” i onda ne rade ništa kako bi poboljšali svoje matematičke vještine. Ne dopustite da se to dogodi i vašoj djeci.

Naučite ih kako je važno truditi se i raditi da bi mogli prevladati svoje slabosti. Jedno je kada činite dobro nešto u čemu ste dobri, ali puno veći uspjeh je kada uspijete u nečemu u čemu ste jednom prije već zakazali. Naučite svoju djecu da će se težak rad uvijek isplatiti na ovaj ili onaj način.

4. Ograničite im džeparac

Kad sam bio dijete, moja majka je imala sistem u kojem je bila određena količina džeparca koji će ići za kratkoročnu štednju (za manje igračke i igre), dugoročnu štednju (za nove video igre), te ozbiljnu štednju ( novac će se staviti na pravi štedni račun). Taj sistem je funkcionirao, a ja sam danas svjesna vrijednosti novca.

Naučite svoju djecu da cijene novac od malih nogu, to je vrlo važno. Ne odustajte od bilo kakvog sistema kojeg praktikujete, tako da vaša djeca ne odrastu misleći kako novac samo ispada iz bankomata kad god je to potrebno.

5. Podučite ih vrijednosti napornog rada

Džeparac ne smije doći lako. Pobrinite se da znaju da su novac zaradili pruženim uslugama. Da, oni možda mrze kositi travnjak ljeti ili lopatom čistiti prilaz zimi, ali što prije shvate da moraju raditi kako bi zaradili novac, to će za njih biti bolje.

Oni će, također, uživati u svojim igrama i igračkama mnogo više kada ih budu zaradili. Odnositi će se s poštovanjem prema svojim stvarima, jer će zapamtiti kako su teško morali raditi da bi si to mogli priuštiti.

6. Budite dosljedni s pravilima

Roditeljima je ponekad definitivno lakše popustiti s pravilima – “samo ovaj put”, pogotovo kada su zauzeti s poslom i drugim obvezama. No, sve to dovodi do toga da će djeca stalno tražiti način kojim će zaobići pravila. Pobrinite se da znaju: Pravila su pravila.

I pobrinite se da se i vaš suprug/supruga ponaša u skladu s tim. Inače, vaše kućanstvo bi se moglo pretvoriti u seriju u kojoj se roditelji stalno svađaju, jer je jedan blaži od drugog!

7. Učite ih da budu zahvalni

Djeca mogu naučiti biti velikodušni i gostoljubivi pojedinci još od vrlo mlade dobi. Mnoga djeca koju smatramo mudrom djecom za svoje godine, jednostavno imaju roditelje koji su ih odgojili na način da se brinu za ljude.

Oblikujte učtivost kod djece, naučite ih da kažu molim i hvala, da pridrže nekome vrata ili da pomognu napisati domaći rad prijateljima. Neka odaberu igračke koje više ne koriste i neka ih poklone manje sretnoj djeci u domovima. Djeca će izrasti u savjesne odrasle osobe ako steknu pravu perspektivu u mladoj dobi.
8. Nemojte uvijek biti njihov najbolji prijatelj

Volite svoju djecu bezuvjetno, ali vi ste odrasla osoba koja sve najbolje želi svom djetetu. Pokušavajući biti njihov prijatelj, otvarate konzervu crva koju je nemoguće zatvoriti.

Svakako treba pustiti vaše dijete da izvuče dijete iz vas, ali nemojte biti “onaj roditelj” koji omogućuje svom djetetu gledanje horor filmova ili igranje „Call of Duty“ do ponoći ako ujutro mora u školu (ili ikada, što se toga tiče). Budite tu za njih u svakom trenutku, ali nemojte im povlađivati, jer želite biti “cool”.

Nijedan roditelj nije super; vi bi to već trebali znati do sada!

Matt Duczeminski

Izvor : lifehack
  http://atma.hr/8-nacina-da-ne-odgojite-zahtjevno-i-bezobrazno-dijete-sedmi-je-esencijalan/ 

ponedjeljak, 16. lipnja 2014.

Djeca neprekidno testiraju naše granice

Rođenje djeteta je neizmjerna sreća i nešto zbog čega vrijedi živjeti. Kada se rodi dijete, vaš život će se u potpunosti promijeni. Svako od nas veoma brzo otkriva koliko strpljenja je potrebno za pravilan odgoj djece. Ponekad vas dijete koje volite više od života zna dovesti na rub ludila.
Strpljenje je vještina koja se uči iz dana u dan.

Da li ste ikada vidjeli koliko strpljenja imate kada imate publiku i ljude koji vas posmatraju? U vašem domu postoji sasvim obrnuta situacija, jer zbog najmanje sitnice postajete ludi od bijesa.
Svako od nas zna šta je strpljenje. Koliko puta smo prećutali neke stvari da bismo ostavili dobar utisak na nekoga. Ne vidim razlog zašto rezerve strpljenja ne koristimo u komunikaciji sa našom djecom.



U određenim situacijama znamo kako sačuvati hladnu glavu, svjesno i pažljivo biramo riječi i reakcije.
Ovo jasno pokazuje koliko je tačna tvrdnja da je strpljenje naš izbor i odluka koju donosimo sami.
U svakom trenutku možemo da pokažemo onoliko strpljenja koliko mi to želimo.

Strpljenje se uči. Ponekad je dovoljna samo želja da sačuvamo hladnu glavu.
Ipak, u životu postoje situacije koje se otimaju kontroli, kada nas najmanja sitnica dovodi do ludila, posebno kada naša djeca neprekidno ponavljaju postupke koje ne odobravamo. Činjenica je da našu djecu volimo više od života, ali je isto tako tačna tvrdnja da su djeca sjajni mali manipulatori i da neprekidno testiraju naše granice i strpljenje.

Postoje odrađene sitacije u kojima znatno lakše ispadamo iz tračnica. To se dešava kada smo umorni, pod stresom i kada smo gladni. Naše dijete ne želi da opere zube, ostavlja nered iza sebe i sprema se satima iako zna da se vama žuri. Vi pucate po šavovima.
U tim trenucima je dovoljno da prepoznate takve situacije i da pokušate da ih izbjegnete. Udahnite duboko, izbrojite do deset, prevrnite očima samo za sebe. Prihvatite situaciju i pređite na slijedeći korak.

Duboko disanje oslobađa od napetosti, sprečava erupciju bijesa, dišite duboko i skoncentrišite se na važnije stvari, a to je odnos koji gradite sa vašim djetetom.

Batine nisu rješenje. Batine narušavaju povjerenje između roditelja i djece. Dijete će vas poslušati, ali samo trenutno,  zbog straha koji osjeća.  To ne znači da vas cijeni, a vi želite da Vas dijete cijeni i poštuje.


Ljuta osoba se koncentriše samo na problem. Kada udahnete duboko, imate dovoljno vremena da promijenite fokus. Zadržite reakciju bijesa i strpljivo djetetu objasnite šta treba da uradi. Koristite nježan, normalan i smiren ton. Pitajte svoje dijete, da li mu treba pomoć?


Ponekad se upitajte: "Koliko ima smisla biti nestrpljiv?"
Ne treba da budete mali Napoleon u svim životnim situacijama. Da li stvarno sve mora da bude onako kako vi to želite. Možda upravo Vi terorišete okolinu i svoju vlastitu djecu? Mnoge situacije uopšte nisu stresne, samo ih mi tako doživljavamo.


Pravo strpljenje, koje nama olakšava život, traži duboke promjene. Svaki roditelj treba da pogleda duboko u sebe i osjeti osnovnu razliku između situacija u kojima bira između strpljenja i bijesa.


Strpljenje je uvijek tu kada djecu gledamo iz ugla ljubavi. Kada ih vidimo kao nekoga ko nas sputava u inače savršenom životu, nikada nećemo pronaći mir i strpljenje. Nažalost, naša porodica ispašta, zbog našeg savršeno programiranog rasporeda.

Nestrpljenje djeluje kao otrov na  cijelu porodicu. Osim toga, osoba koja pokaže nestrpljenje, osjeća se neprijatno i veoma loše. Posljedice našeg nestrpljenja su nesaglediva šteta za našu djecu. Djeca se osjećaju bezvrijedno i bezuspješno.

Suprotno tome, strpljenje ima pozitivno djelovanje  na čitavu klimu u porodici i pomaže svima da se osjećaju sretno, voljeno i da budu sigurni u sebe. Slijedeći put kada odlučite da poludite zbog gluposti, sjetite se ove današnje teme,.