petak, 20. siječnja 2012.

Hiperaktivna djeca-ADHD

Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poznat i kao ADHD odnosno attention deficit hyperactivity disorder, razvojni poremećaj samokontrole je sindrom s osnovnim obilježjima nepažnje i nemira, koji susrećemo kod djece predškolske i školske dobi, pa i adolescenata, a samo izuzetno i u odrasloj dobi. Ovdje se ne radi samo o razvojnoj fazi koju će dijete prerasti i nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju niti je znak djetetove "zločestoće". Učestalost je kod 1 – 5% populacije te je učestaliji kod dječaka nego kod djevojčica.
Smetnje ovog poremećaja uglavnom obuhvaćaju područja: pažnje, percepcije, motorike, učenja, mišljenja, odnosa, emocionalnosti, ponašanja, spavanja te različitosti u tjelesnom razvoju.

Kako prepoznati dijete sa poremećajem pažnje s hiperaktivnošću
Dijete počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih.
Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem.
Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu.
Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka.
Govori, pjeva i šapće samo sebi.
Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

!VAŽNO! Sva djeca sa navedenim poremećajem ne pokazuju ista ponašanja, a sva ponašanja (simptomi) se ne javljaju na isti način u svim situacijama.
Ponašanja se tipično pogoršavaju u situacijama u kojima se traži trajnija pažnja ili mentalni napor (npr. grupne situacije kao što su učenje u  razredu, zajednički ručak) ili kojima nedostaje privlačnosti, vedrine, dinamike, nečeg novog (npr. slušanje učitelja, slušanje, čitanje ili pisanje dužih tekstova, a u odrasloj dobi je to rad na stalno istim i monotonim poslovima).

ADHD se najčešće dijagnosticira s početkom osnovnog školovanja, odnosno u školskom uzrastu djeteta, a s postavljanjem dijagnoze treba biti iznimno pažljiv.
Podtipovi poremećaja pažnje s hiperaktivnošću ADHD-a:
hiperaktivna djeca
impulzivna djeca
djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije

Hiperaktivna djeca su neobično aktivna već u dojenačkoj dobi dok su u kasnijoj dobi stalno u pokretu, nestrpljiva. Rano prohodaju, nespretna su, loše planiraju i predviđaju posljedice svojih aktivnosti te su nekritična u prilaženju nepoznatim osobama. Hiperaktivna djeca su neustrašiva, zaboravna sa izraženim teškoćama u organizaciji.
Impulzivna djeca najčešće imaju teškoće s kontrolom u reagiranju na signale, podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka, reagiraju bez razmišljanja o mogućim posljedicama ponašanja, skloni su nezgodama i ozljedama, podložna nagovaranju,
radoznala sa izraženim poteškoćama sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava

Djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije vrlo teško uče te mogu imati teškoća s akademskim uspjehom, ali i s usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina.
Imaju naglašene poteškoće s učenjem govora, posjeduju sposobnost da nauče potrebne vještine, ali im je potrebna pomoć kako bi uspjela zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine.
Ova djeca imaju teškoće u domeni zadovoljavajućih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima.

Uz već navedena karakteristična ponašanja javljaju se dodatne smetnje (neke kao posljedica) koje se razlikuju ovisno o dobi i razvojnom stupnju, ali i o težini samog poremećaja. Neke od dodatnih smetnji mogu biti:
Slab školski uspjeh - teškoće u učenju
Nespecifične teškoće u učenju
Poremećaji govornog i jezičnog razvoja
Razvojno zaostajanje
Veze s odraslima
Teškoće u odnosima
Nisko samopoštovanje
Psihijatrijsko-psihološki poremećaji
Tourette sindrom

Hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje mogu ozbiljno narušiti djetetovu sposobnost za učenje:
zaostajanje za razredom
teškoće u čitanju i pisanju
buka i pokreti oko njih vrlo im lako skreću pažnju
često propuste važne informacije ili upute
neuredan i nečitljiv rukopis
teško podnose dugi boravak u školi
90%  pokazuje smanjenu produktivnost u školskom radu,
90% postiže snižen uspjeh u školi,
20% ima teškoće s čitanjem,
60% ima ozbiljne teškoće s rukopisom,
30% prekida školovanje,
5% završava fakultetsko obrazovanje, za razliku od 25% djece iz opće populacije.
suočavanje s tekstom predstavlja problem zbog motoričkog nemira i smetnji pažnje i koncentracije
sporo pišu
teško prepisuju s ploče
poteškoće u orijentaciji na papiru (preskaču stranice u bilježnici ili okrenu bilježnicu naopako)
i kad je tehnika čitanja usvojena često imaju teškoća s razumijevanjem teksta (s povezivanjem priče sa vlastitim iskustvom)
vještine slušanja obično su bolje razvijene od čitalačkih vještina

Kako pomoći djetetu sa poremećajem pažnje na nastavi:
razlomiti tekstove na manje dijelove
koristiti tekstove u stripu
uvažavati sporost pri pisanju
dati mu gotov tekst da zalijepi u bilježnicu ili diktirati umjesto prepisivanja s ploče
čitati im na glas (ali ne predugo)
poticati ih da vizualiziraju događaje u priči (neka stvaraju slike u glavi i opisuju ih)
učiti ih kako koristiti isticanje bitnih činjenica u udžbenicima (podebljani tekst, okviri)
tražiti da predviđaju (što misle da bi se u priči dalje moglo dogoditi)
poticati pisanje zabilješki i korištenje markera pri čitanju i učenju
razvijati rječnik (što je širi vokabular bolje je i razumijevanje teksta)
prevesti jezične figure (doslovni su)
naučiti ih da čitaju između redova
pomoći im izabrati literaturu koja odgovara njihovim interesima

!VAŽNO! Ne smijemo zaboraviti, dijete / osoba sa ADHD-om prvo je dijete, osoba, sa imenom i prezimenom, svojom osobnošću, željama, osjećajima, interesima, na koje ovaj poremećaj svakako djeluje, ali nikako ne pretvara osobu u skup simptoma na kojima i sa kojima moramo "raditi".
izvor: http://www.moje-dijete.net

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.