četvrtak, 9. veljače 2012.

Kako prepoznati da dijete treba pomoć ?

Kako su za optimalan fizički razvoj djeteta potrebni povoljni okolinski uvjeti, tako su i za pravilan psihosocijalni razvoj potrebni određeni uvjeti. Pri tome se ponajprije misli na djetetovu obitelj i socijalnu sredinu u kojoj živi. Za dijete je važan harmoničan razvoj, što podrazumijeva primjeren intelektualni, socijalni i emocionalni razvoj. U tome je važna obiteljska potpora, kontakt s vršnjacima i primjeren školski program.


Za djetetov razvoj važno je i da postoji organizirana izvanškolska aktivnost, a to je ujedno i prevencija nepoželjnog ponašanja. Djeci i mladima potrebno je osmišljeno slobodno vrijeme i aktivnosti izvan škole. 

Neadekvatni obiteljski uvjeti kao što su alkoholizam u obitelji ili zlostavljanje unutar obitelji ostavljaju trajne posljedice na djecu.

Cjelovita obitelj od iznimne je važnosti za dijete, kao i odnosi u obitelji. Djetetu je za pravilan razvoj potrebna sigurnost i zaštićenost u obitelji i široj zajednici. Ako su ti uvjeti narušeni na bilo koji način, npr. nasilje i/ili zlostavljanje u obitelji, odsutnost jednog ili obaju roditelja iz bilo kojeg razloga, kod djeteta se mogu javiti razni psihosocijalni problemi.

Kako prepoznati daje djetetu potrebna pomoć?

Dijete koje ima psihičkih problema najčešće će pokazivati jedan ili više navedenih simptoma: • poremećaji u spavanju (teškoće uspavijivanja, noćni strahovi, noćne more, noćno mokrenje u krevet i sl.), hranjenju (odbija hranu ili jede prekomjerno) i drugim fiziološkim funkcijama

• povećana agresivnost i nemir, odnosno suprotno, izrazita mirnoća

• poremećaji u razvoju govora

• smetnje koncentracije

• razne vrste fobija

• povlačenje od vršnjaka i od obitelji

• problemi u kontaktima s vršnjacima u školi i/ili izvan škole

• samoozljeđivanje i općenito češće nesreće

• lošiji uspjeh u školi, bježanje iz škole

• asocijalno i/ili delinkventno ponašanje

Treba razgovarati s djetetom o tome što ga muči, navesti ga da govori o svojim mislima i osjećajima, smiriti ga, pomoći mu da na racionalnoj razini prepozna svoj problem. Odrasli koji okružuju dijete i brinu se za njega, a posebno roditelji trebaju obratiti pozornost na izražavanje svojih vlastitih psihičkih problema i kontrolu vlastite reakcije.

Ako su problemi ili poremećaji kod djeteta jače izraženi, ometaju dijete u svakodnevnom životu odnosno duže traju, treba se obratiti za savjet psihologu i liječniku. Važan je djetetov osjećaj povjerenja i zaštićenosti i povjerenja u odrasle osobe s kojima živi.

S djetetom treba razgovarati.

Djeca katkad trebaju pomoć zbog teškoća s učenjem u školi, teškoća u učenju samokontrole zbog emocionalnih teškoća, prilagođavanja ili u usvajanju socijalnih vještina i u snalaženju među vršnjacima. Razgovor s djetetom o njegovim osjećajima je nuždan, verbalizacijom osjećaja dijete uči raspoznavati i pravilno tumačiti vlastite osjećaje te lakše sagledava problem.

Katkad roditelji ne mogu razgovarati o osjećajima bilo zbog nedostatka vremena, neprepoznavanja važnosti razgovora za dijete ili zbog vlastitih teškoća u izražavanju emocija, što je u svakom slučaju dobro prevladati za vlastitu dobrobit i dobrobit djeteta.



O djetetovoj dobi ovisi na koji ćete način razgovarati s njim.

• mala djeca do 5 godina mogu nam malo reći, ali se dobro izražavaju u igri i crtežom, pa će na taj način izraziti svoje osjećaje i probleme; igrajući se s njime, roditelj može pomoći djetetu da se emocionalno rastereti.

• djeca u dobi od 6 do 9 godina već mogu sama izvesti zaključke na osnovi dobivenih informacija

• u dobi od 10 i više godina djeca su razgovorljivija

• adolescenti su spremni na razgovor, ali prema njima se mora postupati s uvažavanjem i slušati ih.



Područja psihosocijalne pomoći:

• teškoće u emocionalnom razvoju

• teškoće u socijalnom razvoju

• teškoće u prilagodbi u školi

Važan vid psihosocijalne zaštite su dobri uzori koji utječu na razvoj djece. Posebna je uloga škole kao sredine u kojoj dijete provodi vrijeme i usvaja nova ponašanja. Zadatak škole nije samo prenošenje znanja već i praćenje razvoja djeteta i otkrivanje mogućih odstupanja od normalnog razvoja. Naglašena je uloga učitelja koji može na vrijeme primijetiti ima li duete kakvih problema te s time može upoznati roditelje i uputiti ih na moguću stručnu pomoć.

Komu se sve može obratiti za pomoć?

Profesionalni pomagači:

• psiholog

• socijalni radnik

• defektolog

• pedagog

• obiteljski liječnik

• pedijatar

• školski liječnik

Za pomoć se roditelji i djeca sama mogu obratiti ponajprije službama koje se skrbe za djecu (npr. psiholog u školi ili zdravstvenoj ustanovi, ambulanta obiteljske medicine, specijalizirane zdravstvene ustanove – liječnik pedijatar, logoped, defektolog; centar za socijalni rad).

Također postoje posebne službe kojima se mogu obratiti u slučaju krize (npr. Centar za krizna stanja) te mogu nazvati telefonski, npr. telefon za psihološku pomoć, postoje posebne telefonske linije na koje se djeca javljaju kao što je to “Plavi telefon”. Adrese i brojevi telefona takvih službi najčešće se nalaze u lokalnim medijima.


izvor: www.savjetnica.com

Korisne informacije o trudnoći i odgoju djece možete pronaći na:

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.