srijeda, 15. veljače 2012.

Kako spriječiti dječije nesreće?

Vodeći uzrok smrtnosti djece nakon prve godine života su nesreće. U Republici Hrvatskoj, kao i u mnogobrojnim drugim državama, vodeći uzrok smrti djece nakon prve godine života tijekom cijelog djetinjstva jesu nesreće. Oblici nesreća se donekle mijenjaju tijekom djetinjstva ovisno o dobi djeteta (gušenje malim predmetima), a neke su prisutne u cijelom djetinjstvu (prometne nesreće).


Najčešće nesreće naše djece su:

padovi (npr. padovi dojenčeta sa stola za previjanje, pad niz neograđene stube),

gušenje malim predmetima (dijelovi igračaka ili razne bobice),

otrovanja (lijekovima, sredstvima za čišćenje, umjetnim gnojivima i sredstvima za uništavanje štetočinja)

prometne nesreće (dijete u vozilu bez posebno osiguranog sjedala, istrčavanje pred automobil, biciklističke nesreće),

utapljanje (od utapljanja u dječjoj kadici do utapljanja u rijekama i moru),

opekline (vrući napitci starijih osoba koje istodobno drže dijete u naručju, prevrnute posude sa štednjaka),

sportske nesreće nesreće uzrokovane oružjem i razornim sredstvima (igra oružjem i drugim razornim sredstvima, nehotično aktiviranje oružja od same djece ili odraslih, nailazak na mine),

ubojstva i samoubojstva.

Nesreća se može sprječiti.
Nesreća nije nešto sudbinsko, na što se ne može utjecati. Treba računati na mogućnost nesreće i poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere. Naš odnos prema nesrećama danas može se usporediti s odnosom u prošlosti prema bolestima općenito. Tada se smatralo da si čovjek teško može pomoći u sprečavanju i liječenju bolesti, budući da su bolesti uzrokovane višim silama na koje se ne može utjecati. Današnje spoznaje dokazuju nam uspješno sprečavanje i liječenje mnogih bolesti. Isto je i s nesrećama.

Nesreće se mogu spriječiti, odnosno ako do njih dođe, posljedice se većinom mogu liječiti. Potrebno je poticati mjere koje smanjuju mogućnost nesreće, to jest djelovati na uzrok nesreće koliko je god moguće. Poznat je primjer s bočicom za lijek koju dijete ne može samo otvoriti. Primjena takvih bočica više je smanjila otrovanja djece nego sve poduzete odgojne mjere.

Djecu trebaju štititi odrasli od rodenja kroz cijelo djetinjstvo, ali isto tako jedna od prvih stvari koju djecu treba poučavati jest samozaštita.

Na svim poljima djelovanja odrasli trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi smanjili opasnost od nesreće te tako zaštitili ponajprije djecu, starije i hendikepirane, a u krajnjem slučaju i sebe. Ovisno o dobi i stupnju razvoja, djecu treba upozoravati na mogućnost nesreće i poticati ih na vlastitu odgovornost i zaštitne mjere. Treba ih od rane dobi osposobiti u čuvanju zdravlja i života. Važna je snaga primjera pa posebno roditelji, ali i ostali odrasli, moraju voditi računa o tome kakav uzor pružaju djeci svojim ponašanjem.

U roditeljskom domu i najbližoj okolici na djecu vrebaju mnogobrojne opasnosti.

Kada govorimo o nesrećama, važno je spomenuti da uglavnom imamo krivu predodžbu o vlastitom domu kao mjestu apsolutne sigurnosti. Mnogobrojne, raznolike nesreće događaju se upravo u vlastitom domu i najbližoj okolici. Kuhinja je, na primjer, mjesto gdje na djecu vrebaju mnogobrojne opasnosti.

Dječaci su znatno ugroženiji od nesreća nego djevojčice.

Dječaci su puno izloženiji nesrećama nego djevojčice. Točnije rečeno, muškarci se značajno češće unesrećuju od žena. Teško je odrediti u kojoj je mjeri takvo ponašanje biološki, a koliko socijalno uvjetovano. Činjenica je da su dječaci skloniji opasnim igrama i igračkama. Takvo ponašanje vrlo često potičemo odgojem u kojemu naglašavamo “mušku ulogu” , odnosno uobičajeni stereotip . Također postoje ugroženije obitelji u kojima se pojedino dijete ili sva djeca ozljeđuju više nego ostala populacija.

Ne treba precjenjivati intelektualne sposobnosti djeteta.
Odrasli su često skloni precijeniti intelektualne sposobnosti djeteta, zanemarujući cjelokupan razvoj u kojemu je razvoj intelekta samo jedan dio. Takvo stajalište dovodi često do manje pozornosti usmjerene na “pametnu” djecu jer se ona tobože znaju sama čuvati. Iskustvo nam pokazuje da vrlo često baš inteligentna djeca stradaju jer su znatiželjnija i sklonija istraživačkim pothvatima.

Prezaštićivanje djeteta jednako je opasno za djetetov razvoj kao i nedostatak brige .

Kao i u svemu, i u odnosu na nesreću treba zadržati razuman odnos i ne pretjerivati. Prezaštićivanje djeteta jednako je opasno za djetetov razvoj kao i nedostatak brige. Malo-pomalo dijete se mora osamostaljivati i preuzimati sve teže i odgovornije zadatke. Ne treba se brinuti za svaku i najmanju ogrebotinu ili razbijeno koljeno. I na greškama i negativnim iskustvima također se uči. Dijete ne možemo zadržati cijeli život pod strogom paskom roditelja, takav mu odgoj sigurno ne koristi. Djetetu treba omogućiti da samo ispita svoje sposobnosti. Odrasli trebaju poraditi na uspostavljanju fine ravnoteže između zaštite djece i postepenog porasta slobode, odnosno vlastite odgovornosti samog djeteta za svoj život i zdravlje.


izvor: www.savjetnica.com
Korisne informacije o trudnoći i odgoju djece možete pronaći na:


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.