četvrtak, 9. veljače 2012.

Psihički razvoj vašeg djeteta

Dijete počinje učiti i prije rođenja. Da bi dijete potpuno razvilo svoje potencijale potrebne su mu ljubav, sigurnost i pažnja.
Novija istraživanja pokazuju da već prije rođenja dijete reagira na određene podražaje (sluša otkucaje majčina srca, prepoznaje njezin glas, razaznaje svjetlo). Od rođenja do šeste godine života dijete se najintenzivnije razvija, kako fizički tako i psihički i mentalno.



Djetetu je potrebno zadovoljiti uvjete za fizički razvoj. Isto tako je potrebno osigurati uvjete za psihički razvoj. Među uvjetima psihičkog razvoja najvažniji su roditeljska ljubav, Sigurnost u užoj i široj obitelji i zajednici i pažnja ostalih osoba važnih za dijete.

Ljudski glas, lik prvi su objekti djetetove pažnje i ključni su za djetetov psihosocijalni razvoj. Socijalna interakcija s okolinom najvažniji je izvor djetetovih iskustava još od najranijeg doba.

Roditelji najbolje mogu pratiti djetetov razvoj . Oni trebaju znati prepoznati upozoravajuće znakove koji upućuju na sporije napredovanje djeteta.

Svako je dijete jedinstveno i napreduje vlastitim tempom. Neka djeca napreduju sporije od drugih, ali to samo za sebe nije razlog za brigu. Opažanjem kako dijete reagira na dodirne, slušne i vidne podražaje mogu se uočiti znakovi teškoća u razvoju. Ako dijete ne reagira na podražaje, potrebno je potražiti mišljenje stručnjaka.

Rano prepoznavanje teškoća u razvoju od ključne je važnosti za daljnji djetetov razvoj i dostizanje punog potencijala. Potrebna mu je pomoć i potpora što je prije moguće. Djetetu s teškoćama u razvoju potrebne su dodatna pažnja i ljubav te zaštita od ozljeda i nasilja. Također ga treba poticati na igru s drugom djecom.

OBITELJ ima temeljno i ključno mjesto u zaštiti djece u razvoju i odrastanju, a zadaća zajednice jest da to omogući. Djetetovi roditelji i obitelj trebaju se poticati na što veću interakciju s djetetom (npr. govoriti i pričati dj etetu i prije nego je samo progovorilo , u kasnij oj dobi odgovarati mu na postavljena pitanj a i voditi ga na nj emu zanimljiva mj esta) .

Roditelji su najbolji suci kada treba odlučiti o pomoći djetetu , a kada ga treba pustiti s nj egovim rješenjim??. Roditelji trebaju razumjeti djetetove emocije. Ako njegove emocije ismijavaju ili kažnjavaju, ono će odrasti sramežljivo, povučeno i nesposobno da normalno izražava emocije. Ako su roditelji pažljivi i strpljivi prema djetetu , ono će odrastati sretno i psihički uravnoteženo.

Otac je, kao i majka, važan za djetetov pravilan razvoj. Osim potpore budućoj majci te pomoći nakon porođaja u kućanstvu, otac treba biti uključen i u brigu oko djeteta. U igri s djetetom otac pomaže u učenju, usvajanju novih vještina i u emocionalnom razvoju djeteta. Otac i majka daju djetetu osnove za razumijevanje obitelji i društva u cjelini.

Djeca uče kako se valja ponašati i izražavati oponašajući bliske osobe.

Za formiranje ponašanja i ličnosti djeteta puno su korisniji dobri primjeri odraslih nego naredbe i riječi. Ako odrasli iskazuju svoju ljutnju vikanjem, agresijom i nasiljem, dijete će naučiti da je to pravi način izražavanja ljutnje. Suprotno tomu, ako se odrasli odnose prema djetetu s pažnjom, razumijevanjem i strpljenjem, dijete će slijediti taj primjer i u svom ponašanju. U ranom djetinjstvu dijete je prirodno orijentirano na sebe. Postupno uči uvažavati druge osobe. Zbog emocionalne nezrelosti djeca se katkad ponašaju sebično i odraslima nerazumljivo. Socijalno prihvatljiva ponašanja djeca uče dok rastu; uče kako postupati prema drugima, i to na onaj način na koji se postupa s njima.

Strpljenje, razumijevanje i suosjećanje s djetetom pomoći će mu u sretnu i uravnoteženu odrastanju.

Fizička bliskost s majkom poslije rođenja i u prvim mjesecima života vrlo je važna za djetetov psihički razvoj. Taj se kontakt izrazito ostvaruje dojenjem. A u daljem djetetovu odrastanju važna je nježnost u obliku zagrljaja, poljubaca, što će djetetu dati potreban osjećaj sigurnosti.

Za pravilan psihosocijalni razvoj djeteta važna je sigurnost i potpora. Za sigurnost djeteta važan je rast uz potporu odraslih, s ustaljenim i poznatim rasporedom i organiziranom aktivnosti. Djeca koja nemaju cjelovitu obitelj ili žive u nepovoljnim obiteljskim uvjetima i nemaju dovoljno potpore, trebaju pomoć, zaštitu i/ili praćenje drugih odraslih koji ih podupiru (to može biti socijalni radnik, psiholog u savjetovalištu, dobrovoljci raznih humanitarnih organizacija).

Ako djeca nemaju osigurane uvjete za pravilan psihosocijalni razvoj u obitelji, potrebna im je pomoć zajednice i stručnjaka. Važno je imati razumijevanja za djetetove emocije. Tako je npr. plakanje način na koji malo dijete izražava da nešto nije u redu. Možda je gladno, umorno, nešto ga boli, prevruće mu je ili mu je hladno, preplašeno je i sl. Plakanje se ne smije zanemarivati.

Tijekom odrastanja u djece se mogu javiti strahovi (strah od mraka, životinja). Djeca brzo prerastu svoje strahove ako imaju povjerenj a u to da je njihov dom Siguran, da su zaštićena i da ih roditelji i druge bliske odrasle osobe vole. Potrebno je realistično djetetu objasniti nepoznate i zastrašujuće pojave, a ne zastrašivati dijete u odgojne svrhe (npr. zastrašivanje odlaskom liječniku, zastrašivanje životinjama i sl).

Igra je vrlo važna za razvoj djeteta. Igrajući se, dijete se razvija psihički, fizički i mentalno.

Djeca se igraju jer im je to zabavno. Ali igra je važna za djetetov psihofizički razvoj. Igranjem jednostavnim objektima i oponašanjem svijeta odraslih djeca počinju učiti o svijetu u kojem se nalaze. Igra pomaže u razvoju vještine govora i razmišljanja. Djeca često uče pokušajima i pogreškama, uspoređivanjem dobivenih rezultata, zapitkivanjem i pronalaženjem načina kako uspjeti u svojim pothvatima. Igra širi dječji obzor i pomaže im stjecati nova znanja i iskustva. Odrasli u okružju djeteta mogu mu pomoći svojim sudjelovanjem u igri. No u tome ne smiju dominirati ili previše nametati kontrolu dječjoj igri. Djetetu treba pomagati u postizanju onoga što želi, ali odrasli ne smiju to činiti umjesto djeteta jer će u tom slučaju dijete izgubiti priliku da nauči kako nešto može napraviti samo , što mu je bitno za kasniji život.

U igri s djecom potrebna je strpljivost. Sve dok dijete u igri nije u opasnosti za život i zdravlje, treba mu dopustiti samostalno kreiranje igre i rješavanje problema, makar u tome i ne uspije svaki put. Katkad neuspjeh pomaže u učenju i usvajanju novih vještina. Djeca se vole oblačiti i glumiti da su netko drugi (majka, otac, učitelj, doktor i sl). To pomaže djeci u razumijevanju i prihvaćanju načina na koje se drugi ljudi ponašaju. Djeci je katkad potrebna igra nasamo, ali većinu vremena ipak treba provesti s drugom djecom i odraslima.

izvor: www.savjetnica.com

Korisne informacije o trudnoći i odgoju djece možete pronaći na:
http://zdravatrudnoca.blogspot.com/


English: http://happyandhealthypregnancy.blogspot.com/
http://happyandhealthychildren.blogspot.com/

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.