Fizičko zlostavljanje pokazuje
klasičnu sliku koja se najčešće sastoji od: modrica različite starosti i
težine, neuobičajenih oštećenja kože (ogrebotine, otisci remena, štipanja ili
vezanja), opeklina (otisci glačala ili cigareta), oštećenja kostura (iščašenja,
prijelomi), oštećenja unutrašnjih organa.
Psihički maltretirano dijete je
bezvoljno, nezainteresirano za okolinu, povučeno ili agresivno. Seksualno
zlostavljano dijete pokazuje različite psihičke i fizičke simptome.
Svi članovi zajednice, a posebno
djeca sama, moraju biti upoznati s problemom zlostavljanja djece. Djeca moraju
znati svoja prava i mogućnosti zaštite koja im među ostalim dokumentima jamči i
Konvencija o pravima djeteta. Naravno, i odrasli moraju biti upoznati s pravima
djece jer oni najčešće krše dječja prava.
Dijete ponajprije treba biti
zaštićeno u obitelji, a u slučajevima kada obitelj ne može pružiti odgovarajuću
zaštitu, šira zajednica mora preuzeti skrb za dijete pružajući pomoć samom
djetetu, ali i cijeloj obitelji koliko je to moguće. Na pristupačan način, bez
zastrašivanja od ranog djetinjstva, treba jačati obrambene mehanizme djeteta
koji mu mogu pomoći u potencijalno opasnoj situaciji.
Dijete moramo naučiti da odrasli
nisu uvijek dobronamjerni i da ih ne treba uvijek poslušati. Ono ima pravo
odbiti nešto što ne želi i ima pravo biti podučeno kako da to učini. Reći “NE”
uči se od najmanjih nogu. Zlostavljano dijete vrlo često ima osjećaj krivnje da
je svojim ponašanjem samo pridonijelo takvoj situaciji, osobito ako je
počinitelj zlostavljanja član obitelji pa je i samo dijete zbunjeno vlastitim
osjećajima prema počinitelju, koji su s jedne strane pozitivni, a s druge
negativni.
U suvremenom društvu
zlostavljanje djece sve više zaokuplja pažnju javnosti. Ne smiju se zatvarati
oči pred činjenicom da se takve stvari događaju svuda oko nas. Djeca i odrasli,
suočeni s primjerima zlostavljanja u vlastitoj sredini, ne smiju biti nijemi
svjedoci, već trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kojima se može pomoći žrtvi,
ali i počinitelju.
Posebna je odgovornost, ne samo
moralna i ljudska već i zakonska, na stručnim službama koje se bave zaštitom
zdravlja djece, odgojem i obrazovanjem, socijalnom zaštitom itd. ; a to su
zdravstveno osoblje, učitelji, nastavnici, vjeroučitelji, školski pedagozi i
defektolozi, socijalni radnici, policija itd.
izvor: www.savjetnica.com
Korisne
informacije o trudnoći i odgoju djece možete pronaći na:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.