Roditelji treba da ulože napor da
shvate promene kroz koje prolazi njihovo dete, a ne da bezuspešno vode rat.
Iako nema ničeg težeg nego se
ponašati i biti odgovoran kao odrasla osoba, a priznati da si dete, upravo to
je ono što roditelji očekuju od svojih adolescenata.
Zahtevajući ovako nešto nisu im
nimalo od pomoći, budući da je za adolescenciju karakteristično buntovništvo i
suprotstavljanje svakom autoritetu, dok je mlada osoba još neopredeljena i
zbunjena prelaskom iz detinjstva u svet odraslih, pišu "Novosti".
Rana adolescencija
Ovo stanje naročito je stresno
ako je dete ušlo u ranu adolescenciju koja traje od 11. do 14. godine. U ovom
uzrastu oni postaju veoma osetljivi na svoj izgled i brinu zbog svakog, samo
njima vidljivog nedostatka. Imaju potrebu da liče na svoje prijatelje i budu
prihvaćeni od njih. U traganju za sopstvenim identitetom nije neobično da se
stide svojih roditelja, misleći da su drugačiji.
Ponekad, do te mere da se okreću
od njih, što ih nesvesno odvodi u usamljenost. Osećanje usamljenosti većina
prevazilazi tako što se podanički povinuje stilovima vršnjaka u pogledu
odevanja, frizure, načina govora, slušanja muzike. S obzirom na to da
izbegavaju svaku vrstu komunikacije, roditelji su u istinskoj neprilici kako da
im priđu.
Stručnjaci insistiraju na tome da
treba da ulože napor da ih shvate, a ne da bezuspešno vode rat oko minđuša ili
tetovaža. Biranim rečima treba da im kažu da im se nešto od novousvojenih
stilova ne sviđa, ali nikako preteći sa „inače“. Kritikovanje i omalovažavanje
može postati krajnje kontraproduktivno.
Srednja adolescencija
Ukoliko se mlada osoba nalazi u
srednjoj adolescenciji, od 15. do 17. godine, njeni pogledi i stavovi su
dijametralno drugačiji. Oni se prvo usklađuju sa svojim izmenjenim telom,
seksualnošću i konfliktnim emocijama, koje se javljaju u romantičnim vezama sa
suprotnim polom. Istovremeno, moraju emotivno da se odvoje od roditelja.
U ovom razdoblju adolescenti se
najčešće žale da im roditelji ne daju dovoljno slobode, bez obzira na skrivene
strahove od odrastanja i obaveza i odgovornosti koje odrasla osoba ima. Kada
podsvesno sumnjaju u svoju sposobnost, začas nađu dokaze da im roditelji stoje
na putu, a ne vlastita nesigurnost.
Kasna adolescencija
U kasnoj adolescenciji, od 18. do
21. godine, većina konflikata se smiruje, jer je mlada osoba razvila svoj
fizički, emocionalni i moralni identitet. Ako ranije nije prolazila kroz period
buntovništva, sigurno neće ni sada želeti da napusti roditeljski dom i nalazi
svoj put. Ali, u ovom periodu mladi žele da menjaju svet, jer uviđaju nepravde
i pokušavaju da ih isprave. Kritični su prema starim metodama i prihvataju
nove, spremni su da istražuju i eksperimentišu.
Identitet
Mladima je nekada potrebno od pet
do deset godina za potpuno pronalaženje sopstvenog identiteta. U tom periodu
oni znaju pasivno da se odupiru životnoj matici, povlače se iz nje ili su
previše buntovni.
Nekada odbijaju poslove slične
poslovima kojima se bave njihovi roditelji, oblače se nekonvencionalno i
stanuju na neobičnim mestima. Mogu da budu i idealisti i da, kao takvi,
godinama zauzimaju nepopustljiv puritanski ili radikalni stav. Ovakve osobe
imaju visoku kritičnost, cinični su prema licemerstvu, neumoljivi,
beskompromisni, hrabri i spremni na žrtvu. Kasnije obično postaju tolerantniji
prema drugim ljudima, spremniji na kompromise i zahvalni za život i saradnju.
(MONDO)
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.