ponedjeljak, 23. travnja 2012.

Koliko ste puta posmatrali dijete u igri?


Jeste li tada primijetili da igrajući se izvode složene aktivnosti raznih vrsta?

Bave se mnoštvom raznovrsnih zadataka koji obuhvaćaju složene osobne i intelektualne odnose. Vjerno reproduciraju poznate, svakodnevne scene, grade složene konstrukcije i prihvaćaju norme i zakone koje si sami nameću. Nevjerojatno, zar ne!?


Kroz igru djeca prodru u svijet odraslih, upoznaju ga i uče ga savladati. I premda općenito mislimo da je igra čin čistog užitka koji umiruje djecu ona u prvom redu ima izuzetno važnu odgojnu vrijednost. U pitanju je vrst treninga, pripreme za život odrasle osobe.

Na dijete, u trenutku kad se treba odlučiti za jednu ili drugu igru, najčešće utječu starosna dob, spol ili djetetove osobne sklonosti. Ipak sve te igre daju djetetu priliku da uči.

Nekim roditeljima nije se teško uključiti u igru svoje djece, i pruža im veliko zadovoljstvo, što djecu obično oduševljava, a istodobno postaju bogatija učeći od starijih. To jača međusobni odnos i unapređuje djetetovu igru. Katkad je to odraslima naporno ili pak nemaju vremena. Za takve situacije potrebno je osigurati djetetu igru s prijateljima ili igračkama primjerenim njihovoj dobi. To je najveći doprinos roditelja.

Kroz igru dijete zadovoljava svoju potrebu da je posebno, uči biti neovisno o okolini, uči biti aktivno. Igra je ta koja dijete već od rođenja potiče na kretanje uz koje je povezan i govor i razni drugi oblici komuniciranja s okolinom. Ustvari, vrlo je teško zamisliti bilo koju vrstu igre koja ne bi vodila do učenja.

A da bi do toga došlo dijete mora imati prostor za igru, vrijeme i igračke.
Neka istraživanja su pokazala da je veliki dio novca bačen, jer su roditelji kupovali igračke kojima se dijete ne može igrati, a pri tom se misli na igračke koje nisu primjerene dobi djeteta, na igračke koje ne zadovoljavaju djetetovo zanimanje i razvojne mogućnosti, na igračke koje se pri prvoj upotrebi pokvare ili raspadnu, kao i na igračke koje dijete dobije samo zato što se sviđaju roditeljima. Zato bi trebalo osluškivati želje i interes djeteta.

Istraživanja su potvrdila da je djeci predškolskog uzrasta od svih igračka najdraža lopta, svih vrsta i veličina (potreba za kretanjem). Na drugom mjestu bile su igračke «za maženje», plišane igračke (potreba za ugodom i sigurnošću). Treće mjesto zauzeli su rane konstruktivne igračke, od najjednostavnijih umetaljki od složenih lego-sruktura (potreba za istraživanjem i konstruiranjem). Slijede igračke za guranje i vuču (potreba za kretanjem), lutke raznih oblika, veličina i boja i sve što uz njih ide-odjeća, namještaj...(imitativne i simboličke igre, socijalno iskustvo i komunikacija), boje, olovke, flomasteri, kolaž-papir i druga likovna pomagala izvrsna su za poticanje kreativnosti, za izražavanje emocija i svega što dijete još ne može iskazati riječima, i konačno knjige i slikovnice na koje ne smijemo zaboraviti čak i prije no što je dijete može držati samostalno. Njihova važnost je u razvoju mašte, govora, komunikacije kao i za poticanje čitanja i pisanja.

I za kraj: roditelji nikada ne mogu pogriješiti, ako se u izboru igre i igračaka ravnaju prema interesu djeteta i ako njegov interes za nešto još blago potiču , jer upravo to daje pravi značaj igri vašeg djeteta. I ne zaboravite da je igrati se s djetetom najbolje na što više različitih načina, ali svakodnevno.

Napisala: SNJEŽANA BERAK,odgajatelj
www.free-bj.t-com.hr

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.