nedjelja, 8. srpnja 2012.

Kada djeca ne slušaju...


Roditelji se često suočavaju sa dječjim „ne“ ili „neću“. Mnoga djeca čak niti ne izgovore ove riječi, nego jednostavno ignoriraju ono što roditelj govori. To može biti jako simpatično dok su još sasvim mali, ali može postati i odgojni problem kada malo porastu.


Istina, pozitivno je kada djeca znaju prepoznati šta žele a šta ne, i na to reagiraju, međutim „neću“ se može početi koristiti i onda kada nije baš poželjno. Evo kako roditelji mogu odgovoriti na odbijanje ili ignoriranje od strane djece.


- Budite jasni i dosljedni u svojim očekivanjima. Komunicirajte jasno, dobijte pažnju djeteta i uvijek, kada razgovarate, gledajte dijete u oči.

- Prisjetite se kako vi komunicirate sa djetetom ili partnerom. Ako i roditelji često odgovaraju sa „ne“, ili „neću“ vrlo je vjerovatno da će i dijete usvojiti takav način komunikacije. Ne očekujte od djeteta ono što ne očekujete od sebe, jer djeca nas stalno promatraju i oponašaju.

- Pokušajte izraziti svoje zahtjeve drugim riječima. Razmislite o nekim uobičajenim rečenicama na koje redovno dobijte odgovor „neću“. Umjesto, „Idemo u kadu, vrijeme je za kupanje“ pokušajte upitati: „Želiš li se okupati sada ili poslije crtića?“

- Budite strpljivi. Neka vaše dijete zna da ste na njegovoj strani. Pokušajte da ga ne požurujete i da se često ne ljutite na odbijanje.

- Postavite realne ciljeve. Djeca uzrasta od četiri ili pet godina trebaju uspostavljene granice, tako se osjećaju zaštićeno i sigurno. Također, imaju pravo reći „ne“ ako misle da nešto zaista ne mogu učiniti. Razmislite o njihovoj dobi i onome što su oni fizički, mentalno i emocionalno sposobni.

- Imati pravila je sasvim u redu, ali ne treba ih imati previše. Razgovarajte sa djetetom i objasnite osnovna pravila ponašanja u kući i u vašem odnosu. Objasnite i posljedice.

- Nagradite dobro ponašanje. To ne mora biti materijalna nagrada, možete se sa djetetom poigrati, pročitati mu omiljenu priču ili ga jednostavno zagrliti.



Budite pozitivni. Zamislite da postoji video kamera koja vas prati čitav dan. Ako bi pregledali snimak, koliko bi izbrojili pozitivnih a koliko negativnih primjedbi koje ste uputili djetetu?

- Djetetu ponekad treba prostor za razmišljanje. To nije kazna, jednostavno ga udaljite u drugu prostoriju ( u kojoj se ugodno osjeća) da malo razmisli o svome ponašanju, ali samo nakon što mu objasnite zašto to radite. Ponekad možete i sebe poslati na time out .

- Potaknite i osnažite dijete. Dajte mu priliku da donese svoje odluke tako što ćete dati mogućnost izbora kada je god to moguće. Ponekad je naš tempo prebrz za djecu, pa usporite kada god možete.

- Odaberite svoje bitke. Ne možete utjecati baš na svaki segment života djeteta, i ne trebate. U nekim situacijama jednostavno treba djetetu dati prostora, kao što je na primjer biranje odjeće.

- Uvijek nastojte izbjegavati situacije koje će uzrokovati probleme (gdje god je to moguće), međutim ako se nađete u takvoj situaciji možete se poslužiti i metodom odvraćanja pažnje. Ponekad je bolje fokusirati dijete na nešto drugo nego ući u situaciju koja će izazvati dodatni stres za oboje.

I na kraju, budite strpljivi i dosljedni svom pristupu. Sjetite se da je vaše dijete mala osoba koja raste i razvija se u pojedinca s svojim stavom. Disciplinu dakako moramo ponekad nametnuti, ali to nipošto ne znači da trebamo potpuno kontrolirati dijete. Suprotno tome, mi djecu trebamo naučiti kako da sama sebe kontroliraju.


relax-forum.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.