nedjelja, 21. listopada 2012.

Zašto moje dijete ne govori?


Prve riječi koje dijete izgovara su najljepši zvuci koje roditelji čuju. One znače da dijete pokušava da kominicira sa roditeljima, približava im se i želi nešto da poruči...Nije onda ni čudo što su neki roditelji zabrinuti kad dijete ne koristi govor za sporazumijevanje sa njima.
Oni počinju da brinu i pitaju se da li se njihovo dijete pravilno razvija ili možda kasni u intelektualnom razvoju.


NORMALNO ILI NE?

Kod djece uzrasta od dvije do tri godine, raspon napredovanja koji se smatra normalnim je prilično fleksibilan. Ima dvogodišnjaka sa fondom riječi od dvije hiljade, ali i trogodišnjaka koji su usvojili tek jednu do dvije stotine riječi. I oba primjera ilustruju normalni razvoj.

Stručnjaci smatraju da dijete od dvije godine treba da raspolaže sa barem oko 50-tak riječi i da slaže reženice od 2 do 3 riječi. Ali, treba znati da početak govora nije usko povezan sa inteligencijom djeteta. Neka vrlo inteligentna djeca kasno progovore. Samo u rijetkim slučajevima negovorenje ukazuje na intelektualni zastoj u razvoju, dok u većini slučajeva vrijeme progavaranja ne ukazuje na visok ili nizak koeficijent inteligencije.

Obično drugi faktori odlučuju kada će dijete progovoriti:

* Naslijeđe
Nakon istraživanja usvojene djece i djece koja žive sa biološkim roditeljima, stručnjaci su došli do saznanja da djeca nasljeđuju način govora i brzinu usvajanja govora od svojih bioloških roditelja, bez obzira da li žive sa njima ili ne. Tako, ako je roditelj kasnije progovorio, veće su mogućnosti da i njegovo dijete kasnije progovori.

* Pol
Smatra se da djevojčice uglavnom progovaraju ranije nego dječaci. Nije dokazano zašto je tako ali je primjećeno da majke više vremena pričaju sa djevojčicama nego sa dječacima.

* Karakter
Nekad zabrinuti roditelji djeteta koje slabo ili rijetko govori, traže stručnu pomoć, da bi se poslije toga pokazalo da je dijete zapravo samo stidljivo, i ništa više. Djeca sigurna u sebe sriču riječi češće nego ona povučena i bojažljiva. I načini učenja govora su individualni. Neki dvogodišnjaci su skloniji da svijet opažaju vizeolno nego preko zvukova i verbalne komunikacije. U tom slučaju kod takve djece govor može uslijediti kasnije nego kod djece koja su dobri "slušaoci". Neka djeca koja su preokupirana motorikom i vježbanjem hodanja, kao da učenje govora ostavljaju za kasnije, dok ne učvrste hodanje.

VAŽNO JE RAZUMIJEVANJE

Razvoj govora kod djeteta se donekle može ubrzati kroz igru, ali samo opuštenu igru. Postavljanje pitanja djetetu kao što su "Koje je boje ova lutka", u želji da ono nešto kaže, nisu najbolji potsticaj. Dijete osjeća pritisak samim tim što treba da smisli koja je to boja, a zatim da to i kaže. Ujedno, kroz ispitivanje ga dovodite u središte pažnje, što stidljiva djeca izbjegavaju, pa nastoje pobjeći iz neprijatne situacije.

Radije provodite vrijeme sa djetetom pričajući mu, čitajući i razgledajući slikovnice, ali njegovim tempom, kako bi moglo da razumije ono što se govori.

Tek ako dijete i poslije treće godine nema sposobnost da kombinuje riječi u proste rečenice, dobro je odvesti ga pedijatru, logopedu (na engleskom- Speech pathologist) ili dječjem psihologu.

Neki od medicinskih problema zbog kojih dijete ne progovara mogu biti:
- Neurološki problemi - koji se popravljaju govornim vježbama sa stručnjakom, a manifestuju se teškoćom sa oblikovanjem usta kako bi se proizveo željeni zvuk.
- Oslabljen sluh - učestale upale srednjeg uha imaju ponekad za posljedicu oštećenje čula sluha, pa dijete teže uči jezik i govor
- Motorički problemi - oslabljeni mišići u području usta mogu često biti uzrok otežanog govora, kao i bolesni krajnici, ili problemi sa polipima u nosu.
- Jezički poremećaji - dijete nekad može proizvesti zvuk, ali ima poteškoće sa samom upotrebom i oblikovanjem riječi. I taj problem se obično rješava uz odgovarajuće vježbe sa logopedom.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.