utorak, 1. siječnja 2013.

Šta govore dječiji crteži?


Olovke i bojice detetu pomažu da prikaže svoj svet, otkrivaju njegov karakter, želje i način na koji doživljava stvarnost.
Detetove slike i crteži prikazuju i njegove najskrivenije strahove koje teško može izraziti rečima. Oružana papirom i olovkom, čak i ona najmlađa deca svojim strahovima i nesigurnostima uspevaju dati oblik i boju i na taj ih način ublažiti.
No, to nije sve: crtež je i najneposredniji način kojim dete komunicira s odraslima, posebno sa svojim roditeljima. To je i osnovno sredstvo da izrazi svoju nelagodu ili strah i da zatraži pomoć. Važno je znati ih prepoznati jer nam omogućuju da bolje upoznamo psihu svog deteta.



Zna se da uz pomoć dečjeg crteža možete mnogo toga da saznate o deci. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svet. Oni često koriste crtanje kao metodu istraživanja, rešavanja problema, davanja vizuelne forme idejama i zapažanjima. Da li u kući imate malog Pikasa, saznaćete do njihove 11 godine. Koje su normalne faze u crtanju, a kada treba da se zabrinete, objašnjava dečji psiholog Gordana Ačić.


Kroz ono što dete nacrta pratimo njegov emocionalni i socijalni razvoj, koliko je dete intelektualno sazrelo, ali i kako se odnosi prema okolini, kako doživljava bliske ljude, njegov stav prema svetu i slično - kaže Jelena Radosavljev, psiholog u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu.
Prema njenim rečima, već oko 15. meseca deca uzimaju olovku u ruku i ti prvi crteži jesu škrabotine, ali dete uživa u samoj činjenici da može motorički da se izrazi. Na uzrastu od 20 meseci počinju da se naziru neki oblici i dete tada počinje da imenuje ono što je nacrtalo. Sa dve godine deca crtaju ljudsku figuru, tako da iz glave idu i ruke i noge. Sa tri do četiri godine dete pri crtanju ljudske figure noge znatno produžava i iz njih se nastavljaju ruke.
- Ono što mi u psihologiji najviše analiziramo to su dečji crteži porodice i to je nešto što deca najčešće i crtaju. Dete porodicu crta tako što prvo nacrta za njega najbitniju osobu i ta osoba ide krajnje levo, ta figura je obično najveća i najbitnija za dete. Ukoliko je dete sa tom osobom blisko, ono će sebe nacrtati pored te figure i onda će redom crtati sve ostale članove porodice - priča Jelena Radosavljev.
Ponekad se roditelji uplaše kada dete nacrta porodicu, ali izostavi nekog člana.
Kako objašnjava naša sagovornica, dete je svesno koga ima u porodici, ali ponekad ima otpor da nacrta nekog, posebno ako su u pitanju mlađa braća ili sestre, jer je pomalo ljubomorno. Kada izostave oca, što je rade češće nego majku, njihovo najčešće objašnjenje je „tata je na poslu“.


Kako posmatrati crtež?

- Deca ne crtaju ono što je realno, već stvari onako kako ih doživljavaju. Sa šest ili sedam godina oni već polaze u školu i tamo uče kako treba crtati, a do tada oni kroz crtež reprezentuju svoju viziju sveta - kaže Jelena Radosavljev.

Postoje dva načina na koji se crtež posmatra - kako dete upotrebljava linije (da li zadebljava neke površine i da li naglašava pojedine delove) i kako raspoređuje stvari u prostoru.

Ako dete crta više figura, a nekoj posveti mnogo više pažnje i truda, to odaje utisak da mu je taj predmet i veoma bitan.

Kada dete mnogo senči crtež, to često ukazuje na anksioznost, a ukoliko podebljava neke delove tela - recimo, nacrtalo je celu ljudsku figuru, ali je šake zatamnilo ili je podebljao linije šake ili ih nije ni nacrtalo, to ukazuje da dete sa tom osobom ne može da ostvari kontakt.

- Najbitnije je da posmatramo način na koji dete crta i šta izostavlja na crtežu. Ukoliko sebe nacrta bez očiju ili ušiju, to ukazuje da ima potrebu da se od nekih stvari skloni ili želi da se zaštiti - kaže Jelena Radosavljev.

Ponekad na crtežima nedostaju stopala, što govori o tome da dete ima doživljaj da nigde ne pripada.

Kada se posmatra dečji crtež, uvek mora da se uzme u obzir nekoliko aspekata, pre svega šta je dete nacrtalo, okolnosti u kojima crta, u kom je uzrastu, jer trogodišnjak ne crta isto kao dete od osam godina. Kako kaže Jelena Radosavljev, odrasli ljudi imaju tendenciju da kroz boje izražavaju osećanja, dok deca nemaju taj način doživljavanja boja, već se vezuju za onu koja je njima lepa.



Znakovi upozorenja!!!

Čudovište s tisuću očiju, malo i prekriveno sunce, vrlo tanak i jedva vidljiv potez olovkom. Sve su to različiti elementi crteža koji mogu ukazivati na blagu tjeskobu.

Potez

Ako je prelagan, otkriva bojažljivost, hipersenzibilnost, introvertno i često vrlo suzdržano dijete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala.
Ako na papiru ima mnogo križanja prikazanih likova i predmeta, vaše se dijete vjerojatno plaši da će pogriješiti i da neće nacrtati sliku dobro kao ostala djeca: treba pohvaliti njegovu sposobnost i vještinu i otvoreno mu pokazati ljubav koju osjećate za njega.
Kad je potez prenaglašen, do te mjere da je dijete olovkom ili flomasterom gotovo probušilo papir, to bi mogao biti znak velike taštine. Ipak češće otkriva dosta agresivno i hirovito dijete.

Boja

Crno je boja straha, ali i bijelo. Ako se dijete blokira pred čistim papirom ili ostavlja puno praznog prostora na svakoj stranici, možda se boji praznine ili ima potrebu za jasnijim granicama, potrebu da mu roditelju kažu dokle smije ići.
Ako prednost daje bojama kao što su crna i žuta, to može značiti ljubomoru (odnosno strah da ne izgubi nečiju ljubav).
Boju treba gledati u vezi s prikazanim predmetom: na primjer, crvena lica ljudskih likova mogu biti odraz potisnute agresivnosti i potrebe djeteta da je izbaci iz sebe.

Predmeti
Neki elementi mogu biti povezani s dječjim strahovima: čudovišta, ali i miševi, pauci, zmije, insekti.
Često crtanje krvi, liječnika ili bolnice može ukazivati na tjeskobu.
Sunce u dječjoj podsvijesti predstavlja oca. Ako je zamračeno ili previše udaljeno od ostatka crteža, može označavati potrebu za većom komunikacijom s ocem.
Kuća je simbol majke.
Krov plameno crvene boje može se povezati s agresivnošću usmjerenom prema liku majke, dok ulazna vrata zatvorena lokotom ili velikim ključem mogu biti znak straha od "napada" drugih ljudi ili znak djetetove želje (koju roditelji potiskuju) da vrata njegovog doma budu otvorena njegovim prijateljima.
Prozori također igraju vrlo važnu ulogu u dječjoj simbologiji: prozorske klupice pune cvijeća odražavaju radost, a zatvoreni prozori ili prozori s rešetkama odraz su straha od otvaranja prema drugima.
Listovi koji padaju s drveća predstavljaju strah od samoće i želju djeteta da ponovno bude posve malo, zaštićeno i uvijek u blizini roditelja.
Posebnu pažnju treba obratiti na cipele, stopala i noge: ako dijete crta roditelje bose, bez stopala ili nogu, to može značiti da nema dovoljno povjerenja u njih i da mu je potrebno više sigurnosti.
Gumbi predstavljaju pupčanu vrpcu. Kad su jako naglašeni, odražavaju strah od odrastanja i ulaska u svijet odraslih koji se doživljava kao preagresivan.


Načinom crtanja dete otkriva temperament

Sramežljivo dete vući će tanke linije, dok će energično dete jako stiskati olovkom po papiru. Maštoviti vole da crtaju krugove, blage oblike (okrugli dim iz dimnjaka). Suprotno njima, živahno dete više voli uglove, ravne crte (šiljato drveće).

Raspored crteža na papiru: Pokazuje nam kako se dete uklapa u svoju okolinu. Levo znači prošlost i privrženost majci, desno budućnost i oca. Crte usmerene nagore predstavljaju detetove snove, a okrenute nadole njegov svakidašnji život. Dete sigurno u samo sebe smestiće crtež u sredini papira.

Izbor boja: Otvoreno i živo dete koristiće tople i žive boje (žutu, narandžastu, crvenu). Nežno i mirno biraće hladne boje. Crtanje plavom bojom sa šest godina poručuje da ne želi da ostane beba.

Simboli: Voda, kuća, sunce, životinje - najčešći su motivi i dečijih crteža. Prilikom crtanja mačke ili psa dete nam otkriva mnogo toga o sebi. Maca koja se mazi crtež je deteta koje voli da bude i samo maženo. Kuća predstavlja toplinu doma i otvaranje prema svetu. Otvoreni prozori pokazuju detetovu uravnoteženost.
Porodica: Crtanje svakog člana porodice zasebno pokazuje njegovo mesto u detetovoj glavi. Ali, ako nekoga i ne nacrta to ne znači nedostatak ljubavi prema toj osobi. Tako se može desiti da dete sebe nacrta uz roditelje, a brata ili sestru na slici na zidu.


Šta treba znati: Roditelji nikako ne bi trebalo da analiziraju svaki crtež jer će ono izgubiti poverenje u sebe i volju za crtanjem ako oseti da ga nadgledaju. Ostanite uz njega i pustite ga da samostalno crta. Jer, crtež je poklon deteta, pa zato treba pohvaliti i onaj crtež koji vam se čini lošim. Čuvajte detetove crteže. Oni će vam otkrivati njegove male tajne sve do 12. godine. Posle toga detetovo stvaralaštvo više nije spontano.
Ne postoji čudesni recept za razumevanje i tumačenje dečijih crteža. Za analizu se mora uzeti više crteža iz jednog razdoblja i s različitim temama. U njima ćete pronaći iste znakove osećajnosti, jer dete se izražava svojim delom, bez obzira na sadržaj crteža.

domaci.de

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.