ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

Difterija


Uvod

Difterija je zarazna, ponekad smrtonosna infekcija koju uzrokuje bakterija Corynebacterium diphteriae. Godinama unatrag difterija je bila jedan od vodećih uzroka smrti u djece. Danas je difterija rijetka u razvijenim zemljama, prvenstveno zbog široke procijepljenosti. U SAD-u se od 1980. svake godine zabilježi manje od 5 slučajeva, ali difterijska klica i dalje postoji u svijetu i može prouzročiti izbijanje epidemija ukoliko se ne provodi sveobuhvatno cijepljenje. Najveća epidemija u posljednjih 50 godina trenutno bukti u Rusiji i drugim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.




Bacili difterije obično se šire zrakom u vlažnim iskašljanim kapljicama. Rijetko se bakterije prenose zagađenim kućanskim predmetima ili igračkama. Obično se klice razmnožavaju na sluznicama ustiju ili ždrijela gdje uzrokuju upalu. Neki od tipova Corynebacterium diphteriae otpuštaju moćni toksin (otrov) koji može oštetiti srce i nervni sistem.



Simptomi

Bolest započinje 1-4 dana po izlaganju klicama. Početni su simptomi obično blaga grlobolja i bol pri gutanju. Općenito dijete ima blago povišenu temperaturu, ubrzanu srčanu akciju, povraćanje, groznicu i glavobolju. Može mu i curiti nos, često samo iz jedne nosnice ako su klice na samo jednoj strani. Upala se iz ždrijela može proširiti na grkljan gdje nastaje otok koji ograničava prolaz zraka i jako otežava disanje.



Bakterije tipično stvaraju pseudomembrane, naslage tvari od mrtvih leukocita, bakterija i drugih sastojaka, u blizini krajnika ili drugih dijelova ždrijela. Pseudomembrana je čvrsta i prljavo sive boje. Ukoliko se silom ukloni, sluznica ispod nje može prokrvariti. Pseudomembrana može suziti disajni put ili iznenada otpasti potpuno zatvarajući disajni put i onemogućujući djetetu da uopće diše, što je stanje krajnje hitnosti. Međutim, u neke djece sa blagom difterijom nikada se ne razviju pseudomembrane.



Kada bakterije otpuste toksin, on putuje krvotokom i može oštetiti razna tkiva, osobito srčani mišić i nerve. Oštećenje srčanog mišića (miokarditis) obično je najizraženije između 10-14 dana, ali može nastati bilo kada između prve i šeste sedmice. Oštećenje može biti blago i vidljivo samo po manjim promjenama u EKG-u, ili vrlo teško sa popuštanjem srca ili iznenadnom smrti.



Toksin obično pogađa neke nerve, poput onih koji inerviraju ždrijelo, otežavajući gutanje. Ti se nervi obično oštete tokom prve sedmice. Između treće i šeste sedmice može nastati upala nerava ruku i nogu i motorička slabost. Srce i nervi sporo se oporavljaju tokom više sedmica.

Difterija također može pogoditi kožu (kožna difterija). Premda je uobičajenija u tropima, kožna difterija pojavljuje se i u SAD-u, osobito u ljudi niskog higijenskog standarda koji žive u natrpanim prostorima (npr. beskućnici). Rijetko difterija pogađa oko.



Dijagnoza i liječenje

Doktor bi morao uzeti u obzir difteriju u bolesnog djeteta sa grloboljom i pseudomembranom. Dijagnoza se može potvrditi uzimanjem uzorka pseudomembrane pomoću sterilnog vatenog štapića i uzgojem bakterija u laboratoriju.



Dijete sa simptomima difterije hospitalizira se u jedinici intenzivnog liječenja. Što prije treba dati antitoksin (antitijela za neutralizaciju difterijskog toksina). Međutim, posebnim kožnim testovima doktor prvo mora utvrditi da dijete nije alergično na antitoksin, koji se pravi iz konjskog seruma. Alergično dijete mora se prethodno desenzibilizirati (učiniti manje osjetljivim), to se postiže dajući najprije vrlo malu dozu, a zatim progresivno sve veće doze antitoksina.



U jedinici intenzivnog liječenja osigurava se prohodnost disajnog puta i srčana funkcija. U cilju iskorjenjivanja difterijskih klica daju se antibiotici, penicilin ili eritromicin.



Oporavak od teške difterije je spor i oboljelo dijete treba izbjegavati prebrzi povratak aktivnostima. Čak i normalna fizička aktivnost može oštetiti upaljeno srce.



Prevencija

Djeca se protiv difterije rutinski cijepe. Cjepivo protiv difterije obično je kombinirano sa cjepivima protiv tetenusa i hripavca (pertusis) u obliku DTP (difterija-tetanus-pertusis) vakcine.  U prethodno cijepljene osobe, koja je bila u dodiru sa inficiranom osobom, ponovljena (poticajna) doza pruža pojačanu zaštitu.



Svakoga ko je bio u dodiru sa djetetom koje ima difteriju treba pregledati i bris ždrijela poslati u mikrobiološki laboratorij. Preventivno se ordiniraju antibiotici i tokom 7 dana prati ima li khničkih znakova infekcije. Puno cijepljenje ili ponovljenu poticajnu dozu treba dati svakome ko je bio u bliskom dodiru sa oboljelim djetetom, a nije se prethodno cijepio ili nije primio cjepno osvježenje (docjepljenje) u prethodnih 5 godina.



Nedavno cijepljene osobe sa negativnim kulturama brisa ždrijela ne trebaju terapiju i ne smatraju se opasnima po druge. Međutim, nositelji difterijskih klica (bez simptoma) mogu širiti bolest, stoga njima treba dati antibiotike i ponavljano nadzirati kulturu brisa ždrijela.

vasdoktor.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.