nedjelja, 24. ožujka 2013.

Suicidalno ponašanje kod djece


Suicidalno ponašanje sastoji se od sucidalnih radnji (suicidalne radnje koje nisu fatalne) suicidalnih pokušaja (radnje koje bi trebale biti fatalne ali ne uspijevaju) i uspješno izvršenog suicida (radnja koja dovodi do oduzimanja života).


Suicidalno ponašanje učestalo je u starije djece pogotovo adolescenata. Učestalost suicida (samoubistva) u djece, pogotovo u dječaka i adolescenata od 15-19. godine povećala se između 1970-1990. godine za 50%. Nakon nesreća u adolescenata, samoubistvo je drugi razlog smrti. Gotovo svaki 14 od 100.000 adolescenata pokušao je samoubistvo, dječaci 4 puta češće nego djevojčice. Mnoge smrti koje su prikazane kao nesreće, npr. prometne nesreće i one izazvane oružjem, ustvari su samoubistva.



Uzroci

Pokušaj samoubistva jasni je znak duševne bolesti i to često depresije. Sucidalno ponašanje često je potaknuto nekim gubitkom. U većini slučajeva to su gubitak dečka ili djevojke, gubitak znane sredine (škola, susjedstvo, prijatelji) nakon preseljenja, gubitak samopouzdanja nakon svađe u obitelji. Briga zbog neplanirane trudnoće isto može dovesti do suicidalnog ponašanja.



Drugi uzrok može biti gubitak pravca, strukture i granica koje su bili postavili roditelji ili neke druge autoritativne osobe. Neke obitelji vrše intenzivan pritisak na dijete da mora uspjeti.

U tom slučaju djetetovo vjerovanje da ne uspijeva prema očekivanjima može dovesti do pokušaja samoubistva. Čin u kojem je dijete poniženo može isto dovesti do pokušaja samoubistva. Česti motiv samoubistva je želja da se manipulira ili kazni druge fantazijom "bit će im krivo kada umrem".



Ponekad se samoubistvo dogodi kada dijete oponaša djelovanje drugih, npr. medijski jako popraćeno samoubistvo neke poznate osobe često dovodi do drugih samoubistava. Može se dogoditi i grupni suicid među ljudima u školi ili spavaonici.



Promjene ponašanja koje upućuju na mogućnost samoubistva

•           Malodušnost

•           Nizak stepen samopouzdanja

•           Nemogućnost koncentracije

•           Izbivanje sa nastave

•           Fizički (tjelesni) simptomi kao što su glavobolje

•           Zaokupljenost samoubistvomi smrću



Utjecaj ekstremnog stresa na djecu

Djeca i adolescenti proživljavaju stresove kao i odrasli. Dijete koja doživi snažan stres može pokazivati simptome depresije, anksioznosti ili samoubilačkog (suicidalnog) ponašanja. Poremećaj prilagođavanja i postraumatski stresni poremećaj dva su načina (oblika) kojima ekstremni stres postaje vidljiv u djece.



Stresni događaj u djetetovu životu kao što je promjena mjesta stanovanja, razvod roditelja, smrt u obitelji ili smrt kućnog ljubimca može izazvati poremećaj prilagođavanja. Poremećaj prilagođavanja je akutni odgovor na stresnu situaciju okoline. Dijete može imati simptome anksioznosti (npr. nervoza, tjeskoba, strah), simptome depresije (npr. osjećaj bespomoćnosti) ili probleme u ponašanju. Simptomi i problemi se umanjuju kako se stresna situacija ublažava.



PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) može se dogoditi nakon prirodne katastrofe (npr. uragan, tornado ili potres), nakon nesreće, ili poslije besmislenog nasilja. Dijete najčešće neuspješno nastoji zaboraviti taj događaj i pati od anksioznosti sa prisutnim ekstremnim i bizarnim simptomima i ponašanjem. Obično je potrebna intervencija za vrijeme kriza. Premda odmah pokažemo suosjećanje i brigu, najčešće je potrebno duže razdoblje individualne, grupne ili obiteljske terapije da se ublaži djetetov poremećaj i anksioznost.



Prevencija

Roditelji, doktori, profesori i prijatelji mogu biti u poziciji da otkriju djecu ili adolescente koji će vjerojatno pokušati samoubistvo. Oni mogu primijetiti razlike u ponašanju. Svakoj suicidalnoj radnji mora se ozbiljno pristupiti. Riječi kao "želim da se nikada nisam rodio" ili "da barem odem spavati i da se više nikada ne probudim" mogu nas upozoriti na mogući suicid.



U djeteta postoji povećani rizik od mogućeg suicida ako je član obitelji ili prijatelj počinio samoubistvo, ili ako je član obitelji nedavno preminuo, ili je dijete uživatelj droge ili ima problema sa ponašanjem.



Ispitivanje djeteta o njegovim suicidalnim razmišljanjima i planovima smanjuje rizik da će dijete pokušati samoubistvo. Mogu pomoći i društvene organizacije koje pomažu mladim ljudima sa suicidalnim mislima. Telefonske linije za pomoć u mnogim zajednicama rade 24 sata.



Liječenje

Svaki je pokušaj samoubistva hitan. Nakon što se otkloni opasnost po život, doktor odlučuje je li dijete potrebno hospitalizirati. Odluka ovisi o veličini rizika da dijete ostane u kući i koliko mu obitelj može pomoći. Ozbiljnost pokušaja suicida može se razlučiti po tome je li pokušaj bio pomno planiran ili spontan, koja se metoda koristila (pištolj je ozbiljniji od prekomjerne doze droge) i je li bilo ikakvih povreda.



Bolji će se rezultat postići ako obitelj pokaže ljubav i brigu. Negativno i obeshrabrujuće ponašanje roditelja pogoršava situaciju. U nekim slučajevima hospitalizacija je najbolje rješenje. Hospitalizacija se posebno preporučuje ako je dijete jako depresivno ili na neki drugi način duševno bolesno, npr. shizofrenično. Psihijatar i obiteljski doktor zajedno se brinu za dijete. Oporavak uključuje ponovno izgrađivanje morala i uspostavljanje jedinstva i mira u obitelji.

vasdoktor.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.